|
Povijesne crtice o Zavodu
Zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala osnovan je kao specijalizirana ustanova za rehabilitaciju i zdravstvenu skrb osoba s amputacijom udova te primjenu ortopedskih pomagala, posebice osobama s invaliditetom. S radom je započeo 6. svibnja 1961. godine, a osnovan je kao zavod Klinike za ortopediju na poticaj prof. dr. Ferde Grospića. Već 1962. godine postao je jedna od 21 organizacijske jedinice u okviru tadašnje Kliničke bolnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Interesantno je spomenuti da su otvaranjem Zavoda prostori za fizikalnu terapiju po prvi put, umjesto u podrumima, bili smješteni u vrlo primjerenim prizemnim prostorima, u potpunosti dostupni osobama s invaliditetom.
 Prvi i dugogodišnji predstojnik Zavoda (1962-1983) bio je prof. dr. sc. Veljko Mandić specijalist ortoped i fizijatar, redoviti profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bavio se problematikom medicinske rehabilitacije i pomagala, objavio brojne radove iz tog područja i izradio prvi katalog ortopedskih pomagala. Prof. Mandić je sudjelovao u izobrazbi i odgojio mnoge mlade specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije. Od 1966. do umirovljenja bio je i predstojnik Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Demetrovoj ulici u Zagrebu i bavio se balneoklimatologijom.
U početku djelovanja Zavoda u polikliničkom odjelu za fizikalnu medicinu radila je doc. dr. sc. Ksenija Ostojić uz četvero fizioterapeuta. Glavna sestra Zavoda bila je gđa. Živka Biluš, a od 1963. godine glavni je fizioterapeut Zavoda bila gđa. Marija Blašković. Godine 1962. došao je u Zavod doc. dr. sc. Saša Manev koji se posebno bavio protetikom i pružio velik doprinos u konstrukcijama novih pomagala.
Doc. dr. Manev je bio predstojnik Zavoda u razdoblju od 1983. do 1988. godine.
Nakon toga dvije godine (1988-1990) vršitelj dužnosti predstojnika bio je dr.med. Drago Hajčić koji se bavio fizikalnom medicinom i akupunkturom, a zatim (1990-1992) prim.dr. Ivan Husić koji je dao poticaj razvitku ortopedske tehnike i primjeni suvremenih pomagala.
Od 1992. do umirovljenja 1994. godine predstojnik Zavoda je bio prof.dr.sc. Pavao Dürrigl, specijalist ortopedije i profesor Medicinskog fakulteta koji se posebno bavio vertebrologijom i medicinskim vještačenjem.
Od 1994. godine na dužnosti je predstojnika Zavoda doc.dr.sc. Miroslav Jelić.
Zavod je zadnjih dvadesetak godina imao veliku organizacijsku i kadrovsku preobrazbu. Primjerice, godine 1988. u njemu je radilo 87 djelatnika od čega 12 liječnika, a 1998. godine 61 djelatnik, od čega 47 zdravstvenih. Sada u Zavodu rade samo 53 djelatnika od kojih su četri liječnici specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije i četiri specijalisti ortopedije, 16 je medicinskih sestara, 21 fizioterapeut i 9 ostalih djelatnika.
Usprkos povećanju krevetnog kapaciteta od 20 na 40 postelja broj liječnika je reduciran za
42 %, sestara 33 %, fizioterapeuta 23 % i ostalog osoblja za 33 %. Međutim, zahvaljujući racionalizaciji i optimalnoj organizaciji, Zavod ipak uspješno obavlja sve svoje zadaće u bolničkoj rehabilitaciji osoba s amputacijom udova, a u polikliničkom radu u dijagnostici i liječenju bolesnika s bolestima i ozljedama koštanozglobnog sustava.
Zavod je djelatan i na državnom planu u svim aktivnostima iz problematike ortopedskih pomagala i rehabilitacije bolesnika s amputiacijom udova na polju legislative, edukacije i koordinacije sličnih centara i na tom području surađuje s drugim srodnim ustanovama i institucijama. Zbog toga je godine 1990. imenovan Referentnim centrom za ortopedska pomagala Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
U Domovinskom ratu Zavod je uspješno ispunio svoju značajnu zadaću u zbrinjavanju i rehabilitaciji 864 ranjenika s amputacijom udova, a posebice onih najtežih. U istom je razdoblju rehabilitirano i 1038 bolesnika s amputacijom udova zbog šećerne bolesti i ateroskleroze.
U ovom mirnodopskom razdoblju Zavod će i dalje imati veliku zadaću u zbrinjavanju osoba s amputacijom udova, na tercijarnoj i sekundarnoj razini zdravstvene skrbi. Najveći će broj bolesnika biti iz gerijatrijske populacije zbog dijabetesa i bolesti perifernih krvnih žila. Za očekivati je i veći postotak traumatskih amputacija zbog eksplozivnih naprava, prometnih nesreća i nasilja. Međutim, značajno je spomenuti i novu zadaću protetičkog i ortotičkog zbrinjavanja dječje populacije, koja je zbog nedostatnih uvjeta u našoj zemlji često bila opskrbljivana u inozemstvu.
 Zgrada Zavoda, nekad suvremena, danas je nažalost oronula. Komfor naših bolesnika neprimjeren je potrebama, mogućnosti rada bitno su limitirane redukcijom kadra, prostora i opreme, a tehničke mogućnosti za izvođenje nastave skromne. Ipak, sve te objektivne poteškoće nastojimo prevladati i djelomično nadoknaditi marljivošću i zalaganjem svih naših djelatnika, očekujući skoro rješavanje prostornih i tehničkih problema Zavoda.
Upravo je u tijeku definiranje medicinskih sadržaja i plana razvoja Zavoda u cilju izrade idejnog projekta. Tek rekonstrukcijom i dogradnjom Zavoda omogućit će se adekvatni uvjeti prostora i opreme za optimalno liječenje i rehabilitaciju, te posebice potpuna zdravstvena skrb za značajnu populaciju osoba s invaliditetom.
Zavod će u svom radu i dalje koristiti bogatu hrvatsku baštinu u skrbi za invalide i njihova pomagala, sjećajući se utemeljitelja rehabilitacije u Hrvatskoj prof.dr. Božidara Špišića koji je 1952. godine zapisao da je "ortopedija nikla iz ljubavi prema bližnjemu i narodu".
Vaše primjedbe na sadržaj stranice »»
| 
