Prvobitni prostor Radioizotopnog odjela 1959.g. bio je 170 m². Prva oprema sastojala se od dva scintilacijska brojača za vanjska mjerenja štitnjače i drugih organa i jednog scintilacijskog brojača za tekuće uzorke, zatim centrifuge, autoklava i drugog laboratorijskog pribora. U kućnoj radinosti konstruirana je komora za mjerenje ekskreta s pomoću vijenca Geiger-Müllerovih cijevi.

 

               

Bile su to naše prve cintigrafije, a izvještaj o toj metodi na sastanku za nuklearnu medicinu u Zagrebu 1962. g. bio je prvi izvještaj o scintigrafiji u nas. Ubrzo nakon toga započelo se je s gama-encefalografijom s I-131-albuminom.

Prvi automatski scintigraf (scanner) nabavljen je 1964.g. , prvi uređaj za renografiju 1965. g., prva gama-kamera Pho/Gamma III Nuclear Chicago 1969., prvi automatski gama-brojač za tekuće uzorke 1974. g. Ova i druga oprema omogućila je proširenje programa i uvođenje novih pretraga. U Radioizotopnom odjelu započelo se prvo s ispitivanjem štitnjače pomoću radiojoda I-131: test akumulacije u štitnjači, test izlučivanja urinom i test ugradnje u proteinski vezani jod u plazmi. Uvedena su potom ispitivanja ferokinetike s Fe-59, duljine života eritrocita s Cr-51 i mjerenje volumena krvi s obilježenim eritrocitima. Iz generatora telurija-132 započelo se proizvoditi kratkoživući jod-132 s kojim je bilo moguće dnevno mjeriti perkloratni blok akumulacije radiojoda u štitnjači. Radiokromatografijom plazme i tkiva štitnjače ispitivali su se poremećaji u biosintezi hormona štitnjače. Krenulo se i s prvim saturacijskim i kompetitivnim analizama, a iz njih su se ubrzo razvile brojne radioimunološke metode za određivanje tireoidnih i drugih hormona u krvi. Apsorpcija u gastrointestinalnom traktu ispitivana je pomoću ulja i oleinskih kiselina obilježenih u vlastitom laboratoriju. Nabavljen je obilježeni cijanokobalamin za ispitivanje apsorpcije vitamina B₁₂ . Aplicirane su i terapijske doze radiofosfora za liječenje policitemije i terapijske doze radiojoda za liječenje hipertireoze, prve u Hrvatskoj. Nakon nabavke (automatskog) scintigrafa i gama-kamere scintigrafije štitnjače radilo se automatskom metodom, ali su se počele raditi i scintigrafije većih organa: jetre i slezene, bubrega, pluća, vaskularnih prostora srca, gušterače, limfnih čvorova, mozga i dr. Nabavljeni uređaj za renografiju i kućna proizvodnja I-131-hipurana omogućili su izvođenje renografije i mjerenje ostatne mokraće. 

                   

Radioizotopni odjel je 1962.g. organizirao u Zagrebu, u Hrvatskom liječničkom zboru, prvi sastanak za nuklearnumedicinu. 7. svibnja 1970. održana je osnivačka skupština Sekcije za nuklearnu medicinu ZLH s 25 sudionika, koja je definirala svrhu sekcije i program njezina rada. Potrebno je posebno istaknuti veliku pokretačku i stvaralačku ulogu prof. Ivana Šimonovića. Velikom energijom, zalaganjem i upornošću bio je osnivač, organizator i spiritusmovens Radioizotopnog odjela. Osobito je bio važan njegov doprinos u afirmaciji i osamostaljenju struke. Njegovim je nastojanjem nuklearna medicina uvrštena 30. rujna 1974. g. u Pravilnik o specijalizacijama kao osnovna specijalistička grana medicine u Hrvatskoj s trogodišnjom specijalizacijom.

Radioizotopni odjel Interne klinike razvijao se brzo i s vremenom prerastao okvire odjela. Pokazala se organizacijska potreba za njegovim osamostaljivanjem. 20. ožujka 1975. g. izdvojio se iz sastava Interne klinike i konstituirao u osnovnu organizacijsku jedinicu Kliničkog bolničkog centra "Zavod za nuklearnu medicinu", a prof. I. Šimonović izabran je za predstojnika Zavoda. U Zavodu su ubrzo nakon osamostaljivanja osnovani odjeli: za scintigrafije, funkcijsku dijagnostiku , za biofiziku i radiokemiju, poliklinički odjel za bolesti štitnjače i klinički odjel. Kasnije je iz odjela za biofiziku i radiokemiju nastao odjel za biofiziku i odjel za radiofarmake s odsjekom za radioimunologiju .

2. ožujka 1979. Znanstveno-nastavno vijeće Medicinskog fakulteta konstituiralo je Zavod za nuklearnu medicinu kao organizacijsku jedinicu Medicinskog fakulteta. Predstojnik organizacijske jedinice Medicinskog fakulteta bio je Prof. I. Šimonović 1979.-1986. i 1988.-1991., Prof. D. Ivančević 1986.-1988. i 1991.-1994., a Prof. D. Dodig od 1994. do danas. Republički komitet za znanost, tehnologiju i informatiku 1986. odobrio je upis Znanstvene jedinice za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja u Zavodu za nuklearnu medicinu. Godine 1979. prof.Šimonović je pokrenuo osnivanje poslijediplomskog studija iz nuklearne medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

U Zavodu za nuklearnu medicinu započelo se 1981.g. s izobrazbom osoblja, adaptacijom prostora i nabavkom osnovne opreme kako bi se zbrinule osobe koje su ozračene ili kontaminirane radioaktivnim izvorima zračenja. Istodobno se završavala izgradnja Nuklearne elektrane u Krškom. Kao dio svojih obveza Republika Hrvatska sklopila je s Kliničkim bolničkim centrom ugovor o izgradnji Centra za radijacijsku medicinu i zaštitu kojim bi se osigurao rad nuklearne elektrane i u slučaju nuklearnog akcidenta zbrinule ozračene ili kontaminirane osobe. U prosincu 1986. na prijedlog prof. Šimonovića izrađen je program za izgradnju Centra u kojem bi se smjestile sve jedinice Centra. Izgradnja objekta završila je 1992.g.

1. 2. 1991. za novog Predstojnika Zavoda za nuklearnu medicinu je izabran prof. Darko Ivančević, jedan od prvih suradnika Zavoda i dugogodišnji šef Odjela za funkcijsku dijagnostiku.

Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske na osnovi provedenog postupka odobrilo je 1992. g. Zavodu za nuklearnu medicinu status kliničke ustanove i novi naziv “Klinički zavod za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja”. Od 1994.g. do danas predstojnik je prof. Damir Dodig.

Novim Pravilnikom ustanovljena je 1994. četverogodišnja specijalizacija iz nuklearne medicine. Program specijalizacije je u potpunosti usklađen s programom zemalja Europske zajednice.

Prof. Ivančević i drugi članovi Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja su 1992. g. potaknuli osnivanje Hrvatskog društva za nuklearnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora. Izabrana je uprava s predsjednikom prof. Ivančevićem i tajnikom prof. Dodigom, pa je sjedište Hrvatskog društva za nuklearnu medicinu od tada pa do danas u Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja. Od 1994. g. predsjednik Društva je prof. Dr.sc. D. Dodig., a od 2005. prim.dr.sc. S. Težak.

Razvoj Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja pratilo je i povećanje njegova prostora. Dovršenjem izgradnje Centra za radijacijsku medicinu i zaštitu 1992. g. prostor Zavoda povećao se na 3172 m².

1999.g. nabavljena je troglava tomografska gama-kamera sa mogučnošću pozitronskih koincidentnih mjerenja (PCD) što omogućuje po prvi put primjenu pozitronske emisijske tomografije (PET-a) u Hrvatskoj. Danas Zavod raspolaže s 8 gama kamera, od kojih su 4 tomografske (SPECT). Pozitronska emisijska tomografija (PET)s F-18-FDG promjenjuje se zadnjih sedam godina u hematoloških, a zadnje dvije godine i u onkoloških bolesnika.