|
Što je patologija?
(Citat iz predgovora knjige "Uvod u patologiju", autori Damjanov i Jukić)
Patologija je znanost koja se bavi proučavanjem bolesti. Naziv je izveden od dviju starogrčkih riječi - pathos, koja znači patnja ili bolest, i logos, koja znači riječ ili, u prenesenom značenju, znanost. U modernoj medicini termin patologija ima tri značenja: 1. naziv za baznu znanost koja se bavi istraživanjem osnove bolesti; 2. medicinska struka koja se bavi laboratorijskom, uglavnom mikroskopskom dijagnostikom bolesti; 3. pretklinički nastavni predmet koji u medicinskoj nastavi čini sponu između baznih predmeta, kao što su anatomija i fiziologija i kliničkih predmeta, kao što su interna medicina i kirurgija. U 20. stoljeću patologija je postala klinička znanost, neodvojiva od ostalih kliničkih specijalnosti kao što su interna medicina, kirurgija ili ginekologija. Moderni se patolozi ne bave samo razudbama nego su članovi dijagnostičkih timova koji sudjeluju u dijagnostici, propisivanju liječenja i formuliranju prognoze. Kliničke i epidemiološke studije nezamislive su bez sudjelovanja patologa. Moderni patolozi još pregledavaju tkiva mikroskopima, ali se razdvojna moć tih mikroskopa umnogostručila. Patolozi se bave i citopatologijom te dijagnozom na osnovi staničnih razmaza, a u svojem radu primjenjuju moderne dijagnostičke metode kao što su elektronska mikroskopija, imunohistokemija, imunoflourescentna mikroskopija, difrakcijska mikroskopija, protočna citofluorometrija, citogenetika itd. Ostvarenja molekularne biologije omogućila su i primjenu metoda molekularne genetike, što je dovelo do razvitka molekularne patologije.
Patologija proučava morfološke promjene u tkivima, organima ili u tijelu. U užem smislu patologija tog tipa jest morfološka struka koja uključuje razudbenu patologiju, bioptičku patologiju (u eng. literaturi zvana surgical pathology), citopatologiju. Suvremeni morfolozi upotrebljavaju mikroskop, kao i njihovi slavni preci, ali mogu nadopuniti mikroskopske nalaze dodatnim podacima, dobivenim specijalnim tehnikama kao što su histokemija (biokemijske reakcije prilagođene analizi tkiva pod mikroskopom), imunohistokemija (imunološke reakcije prilagođene analizi tkiva pod mikroskopom). U posljednje se vrijeme klasični patološki podaci nadopunjuju i metodama molekularne biologije.
Patologija proučava promjene koje su nastale u tijelu kao posljedica bolesti, ali i kao posljedica liječenja. Patološki se podaci mogu dalje upotrijebiti za određivanje liječenja, kao i za prognozu preživljenja (quo ad vitam) ili izlječenja (quo ad sanationem). Patološki se podaci upotrebljavaju za izračunavanje incidencije, prevalencije bolesti i za epidemiološka istraživanja populacija.
Budućnost patologije ne može se predvidjeti, ali će ona, bez dvojbe, ostati vrlo bitna poveznica baznih i kliničkih predmeta. Jedan je futurolog rekao da će se istraživanja započeta in vivo nastaviti in vitro, a zatim prijeći in silico, aludirajući na računala koja sadrže silikonske čipove. Razvoj informatike i kibernetike već sada utječe na patologiju, a subspecijalnosti kao telepatologije već su realnost u mnogim dijelovima svijeta.
| 
