Povijest Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju

Temelji današnjeg Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju položeni su krajem 1918. kada je u zagrebačkoj bolnici Milosrdne braće osnovan prvi zasebni radiološki odjel čiji je voditelj bio prvi stručno izobraženi radiolog na području tadašnje države dr. Laza Popović, učenik u tom vremenu najvećeg europskog radiologa, Bečanina Guida Holzknechta.
Radiologija je 1921. uredbom o nastavnom programu medicinskih fakulteta uvedena kao jedan od 16 neobvezatnih predmeta. Za prvog profesora radiologije na zagrebačkom Medicinskom fakultetu imenovan je upravo dr. Popović u ožujku 1922., te je nastava radiologije, isprva samo teoretska, prvi put održana u akademskoj godini 1922/23.
U to su vrijeme jezgru današnjeg Kliničkog bolničkog centra činile dvije sveučilišne klinike za kirurgiju i internu medicinu novoosnovanog Medicinskog fakulteta, smještene u Draškovićevoj ulici u zgradi u kojoj se danas nalazi Klinika za traumatologiju.
Godine 1927. u istoj je zgradi osnovan Centralni rendgenološki institut Medicinskog fakulteta u Zagrebu, po uzoru na središnji radiološki zavod Opće bolnice u Beču, a njegovim prvim predstojnikom postao je profesor Popović koji je na to mjesto prešao iz bolnice Milosrdne braće. Zavod je bio smješten u prostorijama dobivenim od kirurške i interne klinike, a utemeljen je s namjerom izvođenja praktične nastave iz radiologije te razvoja kliničke i istraživačke radiološke djelatnosti za potrebe kako klinika Medicinskog fakulteta tako i izvanjskih ustanova i bolesnika.
Zavod u Draškovićevoj bio je za ono doba dobro tehnički opremljen, s dvije rendgenske dijagnostike od kojih je jedna imala i uređaj za dijaskopiju, zatim uređajem za terapiju rendgenskim zrakama te tamnom komorom za razvijanje filmova. Uz predstojnika na Zavodu su bila zaposlena još četiri liječnika. Obavljale su se i mnoge kontrastne pretrage među kojima su najčešće bile kolecistografija, histerosalpingografija i urografija. Razvijana je živa publicistička djelatnost s mnogobrojnim radovima u domaćim i inozemnim časopisima. Djelatnost Zavoda brzo je rasla pa je tako 1931., u petoj godini postojanja, prema postojećoj dokumentaciji obrađeno 14.656 bolesnika ili oko 50 bolesnika dnevno. Jedan od najvećih problema s kojima se Zavod suočavao bila je visoka cijena radioloških pregleda (filmovi i kontrastna sredstva). Zbog velike gospodarske krize ranih tridesetih godina i ukidanja nekih programa probira za tuberkulozu došlo je u prvoj polovici tridesetih do smanjenja broja pregleda. U akademskoj godini 1935/36. profesor Popović vrši dužnost dekana Medicinskog fakulteta. Godine 1940. mjesto predstojnika preuzima njegov suradnik profesor Milan Smokvina koji ostaje predstojnik punih trideset godina.
Nakon drugog svjetskog rata Medicinski fakultet u Zagrebu dobiva na upravljanje novosagrađeni veliki bolnički kompleks na Rebru, današnji KBC, u koji se iz Draškovićeve sele Klinike za kirurgiju i unutarnje bolesti te Zavod za radiologiju s opremom i zaposlenicima. Na taj je način omogućen daljnji rast i razvoj i donekle riješen jedan od najvećih problema predratnog razdoblja – prostorna skučenost bolnice.
U prostoru na I. katu glavne zgrade na Rebru, u koji se tada uselio, Zavod za radiologiju djeluje i danas, a dio radioloških dijagnostika ostaje u obliku RTG kabineta na klinikama za ortopediju, pedijatriju (do travnja 2009.) i ORL (do listopada 2007.) na Šalati te klinici za ginekologiju i porodništvo u Petrovoj. Istovremeno, iz Petrove se na Rebro preseljava Radium odjel za radioterapiju.

Uz razvoj znanstvene i nastavne djelatnosti na objedinjenom Zavodu na Rebru se usvajaju sva tehnološka dostignuća moderne radiologije pa se tako već 1954., godinu dana nakon Seldingera, izvode prve
perkutane punkcije i kateterizacije arterija tehnikom koja je po njemu nazvana, a od 1963. i selektivne angiografije. Godine 1971. nakon trideset godina vodstva profesora Smokvine na mjesto predstojnika dolazi profesor Vladimir Gvozdanović koji posebno razvija sve kontrastne radiološke pretrage. Osobito se u to vrijeme razvija područje neuroangiologije.
Sedamdesete godine prošlog stoljeća vrijeme su eksplozivnog tehnološkog razvoja dijagnostičke i intervencijske radiologije. Profesor Gvozdanović, uočivši svjetsku revoluciju u radiološkoj tehnici i tehnologiji, uspijeva uvjeriti vladajuće strukture da je neophodno nabaviti posve nove radiološke uređaje – kompjutoriziranu tomografiju i ultrazvuk. Već 1975., samo tri godine nakon uvođenja u radiološku dijagnostiku u svijetu i uz velike novčane priloge niza zagrebačkih tvrtki Zavod za radiologiju Kliničkog bolničkog centra na Rebru dobiva prvi uređaj za kompjutoriziranu tomografiju (CT) mozga u ovom dijelu Europe. Uvođenje kompjutorizirane tomografije označilo je prekretnicu u dotada složenoj i opasnoj dijagnostici (angiografija, pneumoencefalografija i pneumoventrikulografija) bolesti središnjeg živčanog sustava.
Već 1978. Zavod dobiva i prvi CT uređaj za snimanje tijela te postaje edukacijski centar radiologa u novoj dijagnostičkoj metodi. Od 1980. uvodi se intervencijsko-terapijski zahvat balonske dilatacije renalne arterije, samo dvije godine nakon prvog takvog zahvata koji je izveo Andreas Grüntzig te se rutinski izvode intervencijski angiološki postupci. Istovremeno se uvodi po prvi put na KBC-u dijagnostika novim ultrazvučnim uređajima te se provodi edukacija specijalista drugih struka za ultrazvučnu dijagnostiku.
Predstojnikom Zavoda 1979. postaje profesor Šime Čičin-Šain čije je uže područje interesa bila radiologija gastrointestinalnog sustava i koji obnavlja veći broj dijagnostika zamjenjujući starije konvencionalne RTG uređaje novima. U to vrijeme potreba za radiološkim pregledima u kliničkom radu eksponencijalno raste te se zbog toga dijagnostički kapaciteti povećavaju novim CT uređajima.
Profesor Milan Agbaba dolazi na čelo zavoda 1987. godine i osobito se angažira na podizanju znanstvene i stručne razine rada radioloških dijagnostika, posebice svog užeg područja rada, kontrastne dijagnostike i kompjutorizirane tomografije. Radi bolje organizacije angioradiološke službe za povećane potrebe bolesnika cijelog KBC-a od osamdesetih godina nabavlja se i drugi DSA uređaj i otvara druga angio-sala. Sve se više osjeća skučenost postojećih prostora u kojima Zavod djeluje od kasnih četrdesetih godina. Godine 1991. predstojnikom Zavoda postaje profesor Slavko Šimunić koji proširuje angiološku djelatnost Zavoda prateći suvremene trendove u intervencijskoj i dijagnostičkoj angioradiologiji.
U vrijeme Domovinskog rata težište rada Zavoda za radiologiju, kao i cijelog KBC-a postaje, uz liječenje redovitih bolesnika, i zbrinjavanje brojnih ranjenih iz cijele Hrvatske. Tijekom prve polovice devedesetih godina zbog rata i slabije gospodarske situacije usporava se tehnološka obnova radiološke opreme.
Krajem 1997. na čelo Zavoda dolazi današnja predstojnica, profesorica Ranka Štern-Padovan. U tom razdoblju Zavod za radiologiju gotovo se u potpunosti informatizira i brzo mijenja svoj dotadašnji izgled. Osim nabave suvremene radiološke opreme posvećuje se velika pažnja edukaciji radiologa te se uvode nove dijagnostičke i intervencijske procedure.
Godine 1999. započinje s radom uređaj za magnetnu rezonanciju snage polja 2T na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga, tada najsuvremeniji u Hrvatskoj, na kojem preglede izvode stručnjaci Zavoda za radiologiju KBC-a.

Zavod se proširuje na novi prostor u kojem se tijekom 2001. i 2002. godine instaliraju prvi višeslojni CT uređaj u Hrvatskoj te suvremeni MR uređaj snage polja 1,5 T i nova angio-sala. Sveobuhvatna obnova prostora, novonabavljena kvalitetna radiološka oprema, te edukacija i entuzijazam zaposlenika čine osnovu današnjeg suvremenog radiološkog Zavoda u najvećoj bolnici u Hrvatskoj. Tijekom 2005 – 2008. nabavljaju se novi digitalni radiološki uređaji za konvencionalnu radiologiju, mamografiju te 40-slojni multidetektorski CT uređaj koji omogućuje pretrage srca i krvnih žila. Zavod usko surađuje s Hrvatskim institutom za istraživanje mozga u kojem se od 2007. nalazi prvi uređaj za magnetnu rezonanciju snage polja od 3T u Hrvatskoj, na kojem se bolesnici pregledavaju svim danas raspoloživim MR tehnikama. Godine 2008. i 2009. Zavod se proširuje u dobro opremljene prostore u sklopu novoizgrađene hitne službe KBC-a i poliklinike, te se po prvi puta odvojeno pregledavaju hitni, ambulantni i bolnički bolesnici. Zavod za radiologiju KBC Zagreb danas i organizacijski i tehnološki prati europske i svjetske standarde rada. Kroz uključivanje radiologa u kliničke timove za dijagnosticiranje i liječenje pojedinih skupina bolesti ostvaruje se multidisciplinarni pristup. Potrebno je osobito istaknuti radiološki neurointervencijski tim koji je prvi u Hrvatskoj uveo i dalje uvodi cijeli niz intrakranijskih i ekstrakranijskih endovaskularnih intervencijskih zahvata koji zamjenjuju neurokirurške operacije.
Preseljenjem ORL i pedijatrijske klinike sa Šalate na Rebro godine 2007. i 2009. omogućeni su po prvi put radiološki dijagnostički pregledi sve djece i odraslih bolesnika na jednoj lokaciji u centralnoj Radiologiji na Rebru što je pridonijelo bržoj i kvalitetnijoj obradi.
 

Posljednja izmjena 01.12.2009.

Vaše primjedbe na sadržaj stranice »»