Povijest Klinike

Stalni, dugogodišnji rast incidencije zloćudnih tumora u svijetu i u nas, uz unaprijeđivanje dijagnostičkih mogućnosti, razvoj operacijskih tehnika, radioterapije i kemoterapije te uvođenje novih shema hormonskog i citostatskog liječenja, genske terapije te antiangiogenske terapije, upućuje na potrebu multidisciplinarnog pristupa onkološkim bolesnicima i organizaciju specijaliziranih onkoloških centara. Poznato je da su rezultati liječenja zloćudnih bolesti bolji za oko 20% u specijaliziranim onkološkim ustanovama. Ovu je potrebu prepoznala Svjetska zdravstvena organizacija još 1966. godine, te preporučila otvaranje specijaliziranih onkoloških centara. Tako su se radioterapijskim odjelima, tada jedinim onkološkim centrima, pridružili i drugi odjeli, bilo kirurški, internistički, pedijatrijski, ginekološki, otorinolarigološki i dr. Kroz multidisciplinarne timove stvoreni su na taj način svi uvjeti (kirurški, radioterapijski, kemoterapijski, hormonski i dr.) za liječenje bolesnika s malignim bolestima.

Osnovana još 1. svibnja 1931. godine, 28 godina nakon pojave radioterapije u svijetu uopće a u sklopu Petrove bolnice pod nazivom Odjel za radium-terapiju (prvi predstojnik bio je prof.dr.sc. J. Körbler, utemeljitelj kliničke onkologije u Hrvatskoj, od 1931-1947.). Odjel je imao 30 bolesničkih postelja za bolesnike s tumorima ginekološkog sustava te tumorima kože, a od radioterapijske opreme je imao površnu i duboku kilovoltažnu terapiju te brahiterapiju radijem.
Godine 1945. Odjel seli na Rebro i ujedinjuje se sa Zavodom za rendgenologiju u Institut za rendgenologiju i radioterapiju.
1947. odvaja se od Instituta i postaje samostalan Zavod za kliničku onkologiju i radioterapiju pod vodstvom prof.dr.sc. M. Špoljara (koji je bio predstojnik odjela do 1978.), s ciljem objedinjavanja različitih specijalnosti koje se bave dijagnostikom i liječenjem malignih tumora. Od opreme Zavod je imao uz površnu i duboku kilovoltažnu terapiju i brahiterapiju, i telegama terapiju od 1966. godine, čime je započela moderna radioterapija u Kliničkom bolničkom centru. Zavod je imao 53 bolesničke postelje.
Prof.dr.sc. M. Kubović bio je predstojnik Zavoda od 1978-1985. g., prof.dr.sc. Ž. Maričić 1986-1989, a prof.dr.sc. I. Voskresensky od 1990-1992. godine.
Od 1992. godine Zavod dobiva uvjete te se imenuje Klinikom za onkologiju i radioterapiju. Do 1997. g. predstojnik je bio prof.dr.sc. I. Voskresensky, do 2002. prof.dr.sc. L. Grgić-Markulin, a od 2002. predstojnik je prof.dr.sc. Z. Krajina.
Osnivanjem Odjela za radium terapiju počinje nastava za studente Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u okviru predmeta rendgenologija i radium terapija, a od akademske godine 1937-38. započinje se s nastavom iz predmeta Klinička onkologija i radium-terapija. Od 1956. godine predmet se naziva Klinička onkologija, a od 1979. g. počinje se predavati i u okviru poslijediplomskog studija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U isto vrijeme nastavnici Klinike su voditelji nastave iz Kliničke onkologije i na Medicinskom fakultetu u Osijeku i Splitu, odnosno osnivači Katedre za Kliničku onkologiju Medicinskog fakulteta u Osijeku. Klinika je također nastavna baza za specijalizante Radioterapije i onkologije te subspecijalizante iz drugih onkoloških disciplina.

Posljednja izmjena 20.12.2008.

Vaše primjedbe na sadržaj stranice »»