Socijalna podrška, funkcioniranje obitelji, samopercepcija i mikrostresori bitni su čimbenici koji utječu na prilagodbu adolescenta na protezu. Uključivanje u sport i druge grupne te individualne rekreacijske aktivnosti iznimno su važne u ovoj dobi. Klinički pregled i praćenje preporučuju se svakih šest mjeseci kao i fizioterapijske vježbe s naglaskom na korekcije posturalnih promjena te minimiziranje eventualnih sindroma prenaprezanja.
Specifičnost adolescentske dobi i visoka aktivnost zahtijevaju prilagodbu protetičkih dijelova na izazove koje sa sobom nosi odrastanje.