U Kliničkom bolničkom centru Zagreb 26. ožujka 2024. godine po 15. put svečano je obilježen Ljubičasti dan odnosno Međunarodni dan podrške osobama oboljelima od epilepsije.
Ovoga puta to je napravljeno kroz stručni simpozij medicinskih sestara na temu sestrinske skrbi za bolesnike s epilepsijom kojeg su zajednički organizirale Klinika za neurologiju, Klinika za pedijatriju i Služba sestrinstva i zdravstvene njege.
Na početku rada sudionike Simpozija pozdravile su Ana Ljubas, magistra sestrinstva, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo i glavna sestra KBC-a Zagreb, prof. dr. sc. Ervina Bilić, predstojnica Klinike za neurologiju, prof. dr. sc. Željka Petelin Gadže, voditeljica Referentnog centra Ministarstva zdravstva RH za epilepsiju, pridruženog ERN EpiCARE centra u Klinici za neurologiju, prim. dr. sc. Maja Jurin, pročelnica Zavoda za neuropedijatriju, Kristina Hanžek, magistra sestrinstva, glavna sestra Klinike za neurologiju i Mirjana Meštrović, magistra sestrinstva, rukovoditeljica Službe sestrinstva i zdravstvene njege.
Stručna predavanja u sklopu obilježavanja ovogodišnjeg Ljubičastog dana:
- Mozartov efekt – istina ili mit? - Kristina Hanžek, magistra sestrinstva
- Specijalna video monitoriranja bolesnika s epilepsijom; neinvazivno i invazivno EEG monitoriranje - Nikolina Hederić, magistra sestrinstva i Dejan Lež, prvostupnik fizioterapije
- Intervencije medicinske sestre u postavljanju dijagnoze PNEN-a - Nives Šestić, prvostupnica sestrinstva i Sanda Alić, medicinska sestra
- Koje su najprikladnije intervencije medicinske sestre u skrbi djece oboljele od epilepsije - Anela Čulo, magistra sestrinstva
Nakon predavanja održan je i Okrugli stol na kojem su, uz prof. dr. sc. Željku Petelin Gadže i Nikolinu Hederić, magistru sestrinstva, sudjelovali pacijenti liječeni u Klinici za neurologiju i Klinici za pedijatriju, te članovi njihovih obitelji.
Od epilepsije u svijetu danas boluje više od 50 milijuna ljudi. U Europi oko šest, s time da se svake godine dijagnosticira oko 300 tisuća novih slučajeva bolesti. U našoj zemlji brojka se kreće oko 40 tisuća.
Rana dijagnoza bolesti izrazito je bitna jer uz pravovremeno započeto liječenje i optimalni izbor antiepileptika 70 % oboljelih može živjeti kvalitetnim životom, bez epileptičnih napadaja. Kod ostalih, tzv. farmakorezistentnih bolesnika provodi se neurokirurško liječenje koje stalno napreduje, baš kao i kvaliteta lijekova za epilepsiju.
Oboljeli od epilepsije često su stigmatizirani i izolirani u društvu, pa kroz ovaj tekst želimo poslati još jednom poruku da bolest nije i ne može biti razlog diskriminacije pojedinaca. Potrebno je neprestano razbijati predrasudu da ljudi koji boluju od epilepsije nisu radno ili na bilo koji drugi način sposobni doprinositi zajednici u kojoj žive. Sposobni su jednako kao i svi drugi. Doduše, trebaju pojačanu zdravstvenu skrb i pomoć u ključnim trenutcima epileptičnih napadaja, ali moraju i živjeti između njih.