Voditelj: izv. prof. dr. sc. Saša Jevtović, dr. med., specijalist psihijatar
Glavna medicinska sestra: Ljubica Dragija, magistra sestrinstva
O Odjelu
Stacionar Odjela za
psihosomatsku medicinu i suradnu psihijatriju ima dugu tradiciju kao klinički
psihoterapijski odjel.
Klinička psihoterapija
ima posebno mjesto među psihoterapijskim tehnikama, a višegodišnje iskustvo u
ambulantnoj psihoterapiji pokazalo je da je upotreba kliničke sredine
nezamjenjiva i neophodna u mnogim slučajevima. Klinički psihoterapijski odjeli
u svijetu i kod nas nastajali su kao rezultat prodora psihoterapije u
dotadašnju psihijatrijsku praksu, ali i proširenja indikacijskih područja za
psihoterapiju.
Zavod za psihološku
medicinu postao je 2009. Referentni centar Ministarstva zdravlja Republike
Hrvatske za psihosomatsku medicinu i suradnu psihijatriju.
O kliničkoj psihoterapiji
Kliničku psihoterapiju
možemo promatrati kao zasebnu psihoterapijsku tehniku ili kao nadopunu
ambulantne psihoterapije. Njom se bave analitički orijentirani psihoterapeuti
koji prilagođuju psihoterapijske tehnike potrebama svojih pacijenata i
posebnostima kliničke sredine. Bitna značajka ove vrste terapije je izdvajanje
pacijenta iz patogene sredine, odnosno sredine koja uzrokuje bolest ili
nepovoljno utječe na pacijenta. Radi se o privremenom izdvajanju koje je nužno
za ostvarivanje jednog od ciljeva ove metode liječenja, a to je povratak u tu
istu sredinu s promijenjenim stavovima.
Indikacije i metode liječenja
Indikacije za liječenje u našem
Odjelu su:
- Dijagnostički nejasna stanja — u takvim stanjima bolnička sredina pruža
mogućnost opservacije, odnosno promatranja u svakodnevnim situacijama što je
terapeutu od neprocjenjive pomoći.
- U slučajevima kada ambulantni psihoterapijski tretman ne daje pozitivne
rezultate ili postoje neki razlozi koji ga ometaju.
- Intrapsihički razlozi koji se javljaju kod pacijenata s tzv. pregenitalnim
fiksacijama ili pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti. Povremene psihičke
dekompenzacije mogu biti toliko snažne da je hospitalizacija neophodna u svrhu
zaštite bolesnikovih ego funkcija od prijeteće anksioznosti.
- Interpersonalni razlozi — izrazito poremećeni odnosi s okolinom onemogućuju
ambulantno liječenje jer ponekad okolina više nije u stanju izdržati
pacijentove bolesne mehanizme ili je ona ta koja na njega djeluje u tolikoj
mjeri frustrirajuće da je nemoguće uspostaviti mirno i uspješno ozračje za
liječenje. U takvim je situacijama indicirano izdvojiti pacijenta iz njegove
životne sredine.
Možemo reći da je
klinička psihoterapija indicirana uvijek kada rastuća tjeskoba postane
prijeteća te onemogućuje odvijanje ambulantnog psihoterapijskog procesa.
Udaljavanje pacijenta iz njegove životne sredine ima funkciju zaštite samog
pacijenta, ali i njegove okoline, te omogućuje odvijanje terapijskog procesa u
mirnijim uvjetima. Povratak u vlastitu sredinu pretpostavlja stjecanje uvida u
poremećene odnose, proradu i promjenu nekih vlastitih stavova.
Jedna od čestih
indikacija za kliničku psihoterapiju je objektivne ili tehničke prirode, dakle nevezano
s pacijentom u užem smislu. Ovdje govorimo o pružanju mogućnosti liječenja
psihoterapijskim tehnikama i onima kojima takvo liječenje nije dostupno u
sredini u kojoj žive.
Stručni timovi
Važno je napomenuti da
je klinička psihoterapija područje u kojem se isprepliću, dopunjuju i
kombiniraju dvije terapijske razine, psihoterapijska i socioterapijska.
Ovo opet zahtijeva usku suradnju psihoterapeuta sa stručnjacima drugih
profila:
- psiholozi
- socijalni radnici
- radni terapeuti
- educirane medicinske sestre
- socijalni pedagozi.
Ta suradnja obogaćuje
psihoterapijski proces dajući mu novu dimenziju koja nije niti samo
psihoterapijska niti samo socioterapijska već kvalitativno nova.
Ono što posebice valja
istaknuti je to da upravo na stacionarnom odjelu kao i u čitavoj Klinici za
psihološku medicinu do punog izražaja dolazi timski rad. Naši djelatnici su visoko
educirani za posao koji obavljaju i stručnjaci su svih suradnih struka:
psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti, medicinske sestre.
Timski rad je bio,
jest i treba biti jedna od osnovnih sastavnica djelovanja Klinike za psihološku
medicinu — u ambulantama, dnevnim bolnicama, a naročito u psihoterapiji djece u
koju su uključeni i socijalni pedagozi.
Nastava i edukacija
Zavod za psihološku
medicinu je nastavna baza za studente Medicinskog fakulteta i specijalizante.
Najviše vremena tijekom psihoterapijskog staža specijalizanti provode upravo u
ovom Zavodu i stječu vrijedna znanja i iskustvo na području kliničke
psihoterapije, psihosomatske medicine i suradne psihijatrije.
Liječnici specijalisti
U Odjelu za psihosomatiku i psihoterapiju rade liječnici
specijalisti:
- prof. dr. sc. Rudolf Gregurek, dr.
med., specijalist psihijatar
- izv. prof. dr. sc. Saša Jevtović,
dr. med., specijalist psihijatar
- prim. mr. sc. Branka Begovac, dr.
med., specijalist psihijatar
- prim. dr. sc. Vedran Bilić, dr.
med., specijalist psihijatar
- prim. dr. sc. Marija Šarić, dr. med.,
specijalist psihijatar
- dr. sc. Sanja Štrbe, dr. med.,
specijalist psihijatar
- Marina Bolanča Erak, dr. med.,
specijalist psihijatar
- prim. Vesna Grgić, dr. med.,
specijalist psihijatar
- Irena Ladika, dr. med.,
specijalist psihijatar
- Andrea Ražić Pavičić, dr. med.,
specijalist psihijatar
- Filip Sabol, dr. med.,
specijalist psihijatar
- Mario Stipčević, dr. med.,
specijalist psihijatar
- Herman Vukušić, dr. med.,
specijalist psihijatar
- Marina Krstinić, dr. med.,
specijalist psihijatar