Odjel za psihosomatiku i psihoterapiju

O Odjelu

Stacionar Odjela za psihosomatsku medicinu i suradnu psihijatriju ima dugu tradiciju kao klinički psihoterapijski odjel.

Klinička psihoterapija ima posebno mjesto među psihoterapijskim tehnikama, a višegodišnje iskustvo u ambulantnoj psihoterapiji pokazalo je da je upotreba kliničke sredine nezamjenjiva i neophodna u mnogim slučajevima. Klinički psihoterapijski odjeli u svijetu i kod nas nastajali su kao rezultat prodora psihoterapije u dotadašnju psihijatrijsku praksu, ali i proširenja indikacijskih područja za psihoterapiju.

Zavod za psihološku medicinu postao je 2009. Referentni centar Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za psihosomatsku medicinu i suradnu psihijatriju.

O kliničkoj psihoterapiji

Kliničku psihoterapiju možemo promatrati kao zasebnu psihoterapijsku tehniku ili kao nadopunu ambulantne psihoterapije. Njom se bave analitički orijentirani psihoterapeuti koji prilagođuju psihoterapijske tehnike potrebama svojih pacijenata i posebnostima kliničke sredine. Bitna značajka ove vrste terapije je izdvajanje pacijenta iz patogene sredine, odnosno sredine koja uzrokuje bolest ili nepovoljno utječe na pacijenta. Radi se o privremenom izdvajanju koje je nužno za ostvarivanje jednog od ciljeva ove metode liječenja, a to je povratak u tu istu sredinu s promijenjenim stavovima.

Indikacije i metode liječenja

Indikacije za liječenje u našem Odjelu su:

• Dijagnostički nejasna stanja — u takvim stanjima bolnička sredina pruža mogućnost opservacije, odnosno promatranja u svakodnevnim situacijama što je terapeutu od neprocjenjive pomoći.
• U slučajevima kada ambulantni psihoterapijski tretman ne daje pozitivne rezultate ili postoje neki razlozi koji ga ometaju.
• Intrapsihički razlozi koji se javljaju kod pacijenata s tzv. pregenitalnim fiksacijama ili pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti. Povremene psihičke dekompenzacije mogu biti toliko snažne da je hospitalizacija neophodna u svrhu zaštite bolesnikovih ego funkcija od prijeteće anksioznosti.
• Interpersonalni razlozi — izrazito poremećeni odnosi s okolinom onemogućuju ambulantno liječenje jer ponekad okolina više nije u stanju izdržati pacijentove bolesne mehanizme ili je ona ta koja na njega djeluje u tolikoj mjeri frustrirajuće da je nemoguće uspostaviti mirno i uspješno ozračje za liječenje. U takvim je situacijama indicirano izdvojiti pacijenta iz njegove životne sredine.

Možemo reći da je klinička psihoterapija indicirana uvijek kada rastuća tjeskoba postane prijeteća te onemogućuje odvijanje ambulantnog psihoterapijskog procesa. Udaljavanje pacijenta iz njegove životne sredine ima funkciju zaštite samog pacijenta, ali i njegove okoline, te omogućuje odvijanje terapijskog procesa u mirnijim uvjetima. Povratak u vlastitu sredinu pretpostavlja stjecanje uvida u poremećene odnose, proradu i promjenu nekih vlastitih stavova.

Jedna od čestih indikacija za kliničku psihoterapiju je objektivne ili tehničke prirode, dakle nevezano s pacijentom u užem smislu. Ovdje govorimo o pružanju mogućnosti liječenja psihoterapijskim tehnikama i onima kojima takvo liječenje nije dostupno u sredini u kojoj žive.

Stručni timovi

Važno je napomenuti da je klinička psihoterapija područje u kojem se isprepliću, dopunjuju i kombiniraju dvije terapijske razine, psihoterapijska i socioterapijska. Ovo opet zahtijeva usku suradnju psihoterapeuta sa stručnjacima drugih profila:

• psiholozi
• socijalni radnici
• radni terapeuti
• educirane medicinske sestre
• socijalni pedagozi.

Ta suradnja obogaćuje psihoterapijski proces dajući mu novu dimenziju koja nije niti samo psihoterapijska niti samo socioterapijska već kvalitativno nova.

Ono što posebice valja istaknuti je to da upravo na stacionarnom odjelu kao i u čitavoj Klinici za psihološku medicinu do punog izražaja dolazi timski rad. Naši djelatnici su visoko educirani za posao koji obavljaju i stručnjaci su svih suradnih struka: psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti, medicinske sestre.

Timski rad je bio, jest i treba biti jedna od osnovnih sastavnica djelovanja Klinike za psihološku medicinu — u ambulantama, dnevnim bolnicama, a naročito u psihoterapiji djece u koju su uključeni i socijalni pedagozi.

Nastava i edukacija

Zavod za psihološku medicinu je nastavna baza za studente Medicinskog fakulteta i specijalizante. Najviše vremena tijekom psihoterapijskog staža specijalizanti provode upravo u ovom Zavodu i stječu vrijedna znanja i iskustvo na području kliničke psihoterapije, psihosomatske medicine i suradne psihijatrije.

Liječnici specijalisti

U Odjelu za psihosomatiku i psihoterapiju rade liječnici specijalisti:

• prof. dr. sc. Rudolf Gregurek, dr. med., specijalist psihijatar
• izv. prof. dr. sc. Saša Jevtović, dr. med., specijalist psihijatar
• prim. mr. sc. Branka Begovac, dr. med., specijalist psihijatar
• prim. dr. sc. Vedran Bilić, dr. med., specijalist psihijatar
• prim. dr. sc. Marija Šarić, dr. med., specijalist psihijatar
• dr. sc. Sanja Štrbe, dr. med., specijalist psihijatar
• Marina Bolanča Erak, dr. med., specijalist psihijatar
• prim. Vesna Grgić, dr. med., specijalist psihijatar
• Irena Ladika, dr. med., specijalist psihijatar
• Andrea Ražić Pavičić, dr. med., specijalist psihijatar
• Filip Sabol, dr. med., specijalist psihijatar
• Mario Stipčević, dr. med., specijalist psihijatar
• Herman Vukušić, dr. med., specijalist psihijatar
• Marina Krstinić, dr. med., specijalist psihijatar