V.d. voditeljice: dr. sc. Ivana Rako, specijalist medicinske biokemije i laboratorijske medicine
Glavni inženjer: dr. sc. Domagoj Caban, magistar medicinsko laboratorijske dijagnostike

Stručna djelatnost Odjela za molekularnu laboratorijsku dijagnostiku je provođenje genetičkog testiranja u svrhu otkrivanja nasljednih monogenskih i višefaktorskih bolesti iz skupine neurodegenerativnih (Huntingtonova bolest, spinocerebelarna ataksija spinalna mišićna atrofija..), metaboličkih (Wilsonova bolest, hemokromatoza, Gilbertov sindrom, dijabetes..) i spolno vezanih bolesti (sindrom fragilnog X, azoospermija..), mitohondrijskih bolesti (MELAS, MERRF, NARP, LHON), nasljednih neuropatija i mišićnih bolesti (CMT/HNPP, MD1, MD2, DMD/BMD, Friedreichova ataksija), primarnih imunodeficijencija, cistične fibroze, hereditarnog angioedema, multiple endokrine neoplazije i zloćudnih bolesti. Genetičko testiranje može biti dijagnostičko, presimptomatsko, prenatalno ili testiranje nositelja (autosomno recesivne ili X-vezane recesivne bolesti).

U Odjelu za molekularnu laboratorijsku dijagnostiku provodi se sekvenciranje gena za nasljedne zloćudne bolesti u nasljednom sindromu raka dojke i jajnika, Lynch sindromu, familijarnoj adenomatoznoj polipozi (FAP, MAP i NAP), Li-Fraumeni sindromu i drugim nasljednim oblicima raka. Radi se testiranje oboljelih i njihovih srodnika uz obvezno prethodno genetičko savjetovanje. Rezultati testiranja gena BRCA1 i BRCA2 koriste se u individualizaciji terapije kod oboljelih od karcinoma dojke. Sve upute u vezi genetičkog testiranja na nasljedne oblike raka dojke nalaze se na poveznici https://www.kbc-zagreb.hr/ambulanta-za-nasljedne-zlocudne-bolesti.aspx).

INFORMACIJE ZA OSOBE KOJE SU UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE

FABRYJEVA BOLEST

Što znamo o Fabryjevoj bolesti?

Fabryjeva bolest prirođeni je metabolički poremećaj uzrokovan manjkom enzima α-galaktozidaze A zbog čega dolazi do nakupljanja glikolipida globotriaozilceramida u tkivima. Spektar i težina simptoma ove bolesti su raznoliki, a najčešći su tipične kožne promjene (angiokeratomi), nagli bolovi u udovima (akroparestezija), zamućenje rožnice, smanjeno znojenje, moždani udar u ranoj životnoj dobi, opetovane epizode vrućice te poremećaji funkcije raznih organa (srce, bubrezi). Fabryjeva bolest je uzrokovana mutacijama gena GLA koji kodira spomenuti enzim. Radi se o X-vezanoj bolesti te su simptomi u pravilu izraženiji u muškaraca (koji imaju samo jedan kromosom X) nego u žena koje mogu imati jednu manjkavu kopiju gena (heterozigoti) te, iznimno rijetko, obje kopije gena na X kromosomu zahvaćene (homozigoti).

INFORMACIJE ZA OSOBE KOJE SU UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE NA FABRYJEVU BOLEST

X-VEZANA HIPOFOSFATEMIJA

Što znamo o X-vezanoj hipofosfatemiji?

X-vezana hipofosfatemija rijedak je urođeni poremećaj metabolizma fosfata u kojem se fosfati pojačano izlučuju bubrezima, što uzrokuje sniženu koncentraciju fosfata u krvi i poremećaj mineralizacije kosti koji se naziva rahitis.. Uz koštane simptome, nedostatak fosfora uzrokuje i druge simptome poput slabosti i umora. Simptomi se u djece najčešće prepoznaju u drugoj godini života, kad se dijete svojom težinom krene oslanjati na noge, što uzrokuje nepravilan hod i karakteristični oblik nogu (tzv. O-noge ili genua vara). Kod starije djece izraženiji su simptomi poput umora i osjećaja utrnulosti. Do ove bolesti dolazi zbog mutacija u genima odgovornim za metabolizam fosfata, od kojih je najčešći (u otprilike 80% slučajeva) gen PHEX.

INFORMACIJE ZA OSOBE KOJE SU UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE NA X-VEZANU HIPOFOSFATEMIJU

HEMOKROMATOZA

Što znamo o nasljednoj hemokromatozi?

Nasljedna hemokromatoza (HFE) je kronična nasljedna bolest metabolizma željeza. U osoba oboljelih od hemokromatoze dolazi do postupnog nakupljanja željeza u organizmu, posebno u jetri, srcu, gušterači, zglobovima i koži. Kliničku sliku obilježavaju umor, bolovi u zglobovima, hiperpigmentacija kože, ciroza jetre, šećerna bolest, kardiomiopatija i hipogonadizam. Ekspresija (jačina simptoma) bolesti je varijabilna i ovisi o genskim, spolnim i okolišnim čimbenicima. Hemokromatoza je najčešće uzrokovana mutacijama gena HFE, pri čemu su najčešće patogene varijante C282Y i H63D. Ovom pretragom testiraju se i drugi geni koji mogu biti u podlozi hemokromatoze, a to su: HAMP, HJV, TFR2, TF, CP, BMP6 i SLC40A1.

INFORMACIJE ZA OSOBE UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE ZA HEMOKROMATOZU

HEREDITARNI ANGIOEDEM
Što znamo o hereditarnom angioedemu?

Hereditarni angioedem (HAE) je bolest uzrokovana manjkom ili manjkavom funkcijom proteina C1-inhibitora. Glavni simptomi su nepredvidivo, periodično oticanje mekih tkiva ekstremioteta, trupa, genitalija, probavnog trakta te u najtežim slučajevima grkljana u čijoj podlozi leži nakupljanje tekućine u izvanstaničnom prostoru zbog povećane propusnosti krvnih žila uzrokovane bradikininom. Postoji nekoliko oblika ove bolesti: tip I, tip II te HAE s normalnom razinom C1 inhibitora u plazmi. Bolest se obično prezentira u dječjoj dobi i adolescenciji, a u 25 % pacijenata je obiteljska anamneza negativna. Težina i učestalost simptoma HAE-a su varijabilni, čak i unutar iste obitelji u kojoj je više oboljelih. Najčešći gen odgovoran za HAE je SERPING1, a ostali su F12, PLG, ANGPT1, KNG1, MYOF, HS3ST6, CPN1, DAB2IP.

INFORMACIJE ZA OSOBE UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE ZA HEREDITARNI ANGIOEDEM

NEDOSTATAK ALFA-1-ANTITRIPSINA
Što znamo o nedostatku alfa-1 antitripsina?

Manjak alfa - 1 - antitripsina (AATD) nasljedni je genski poremećaj koji uzrokuje nisku razinu proteina alfa - 1 -antitripsina (AAT) u plazmi, što uzrokuje oštećenja pluća, jetre te, rjeđe, kože i krvnih žila. Ova progresivna bolest se najčešće očituje u odrasloj dobi te može doći do kronične opstruktivne bolesti pluća, ciroze jetre i drugih trajnih posljedica. Ekspresija (jačina simptoma) bolesti je varijabilna i najviše ovisi o izloženosti štetnim čimbenicima poput pušenja, alkohola i drugim okolišnim uvjetima. Radi se o nasljednoj bolesti uzrokovanoj bialelnim patogenim varijantama u genu SERPINA1, što znači da su u oboljelih obje kopije navedenog gena zahvaćene mutacijom.

INFORMACIJE ZA OSOBE UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE ZA NEDOSTATAK ALFA-1-ANTITRIPSINA

MULTIPLA ENDOKRINA NEOPLAZIJA (MEN)
Što znamo o multiploj endokrinoj neoplaziji?

Multipla endokrina neoplazija (MEN) skupina je bolesti koje se očituju nastankom tumora u barem dvije endokrine žlijezde (žlijezde koje proizvode hormone). Osim u žlijezdama, tumori mogu nastati i u drugim tkivima, a po značajkama mogu biti dobroćudni ili zloćudni. Ova skupina nasljednih bolesti obuhvaća tri klinička sindroma:
• MEN1, uzrokovan varijantama gena MEN1 koje uzrokuju tumore paratireoidnih žlijezdi, hipofize, neuroendokrine tumore probavnog sustava i druge tumore
• MEN2, (obuhvaća više oblika bolesti), uzrokovan varijantama gena RET te tipično uzrokuje medularni karcinom štitnjače, feokromocitom i paratireoidni adenom
• MEN4, uzrokovan varijantama gena CDKN1B koje najčešće uzrokuju tumore paratireoidne žlijezde i/ili hipofize

INFORMACIJE ZA OSOBE KOJE SU UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE ZA MULTIPLU ENDOKRINU NEOPLAZIJU

NASLJEDNE NEUROPATIJE
Što znamo o monogenskim nasljednim neuropatijama?

Monogenske nasljedne neuropatije skupina su bolesti koje se obično javljaju u odrasloj dobi, a glavni simptomi su slabost i atrofija mišića, ispadi osjeta, najčešće u stopalima, nogama te, kasnije, u rukama. Kod nekih oblika poremećaja mogu biti izraženi simptomi autonomnog živčanog sustava kao što je nemogućnost regulacije krvnog tlaka i slično. Intenzitet simptoma, trenutak početka simptoma i prognoza su varijabilne, čak i unutar obitelji čiji članovi imaju istu gensku varijantu. Najčešće neuropatije su Charcot Marie Tooth neuropatije. Genetičko testiranje služi otkrivanju promjena (varijanti) gena GJB1, PMP22, MPZ, MFN2, GDAP1, HINT1, SH3TC2, SORD, GARS1 što može pridonijeti postavljanju ispravne dijagnoze ili otklanjanju sumnje na neku od neuropatija.

INFORMACIJE ZA OSOBE KOJE SU UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE ZA NASLJEDNE NEUROPATIJE

WILSONOVA BOLEST

Što znamo o Wilsonovoj bolesti?

Wilsonova bolest (WD) je kronična nasljedna bolest metabolizma bakra, uzrokovana mutacijama gena ATP7B koji kodira protein odgovoran za transport i izlučivanje bakra iz stanica jetre. Nasljeđuje se autosomno recesivno, što znači da je za razvoj bolesti potrebna patogena varijanta (promjena u genu koja može uzrokovati bolest) na oba alela (kopije) gena ATP7B. Mutacije u ovom genu dovode do poremećaja u izlučivanju bakra putem žuči, što uzrokuje njegovo nakupljanje u jetri, mozgu, rožnici oka i drugim organima. Klinička slika Wilsonove bolesti je izrazito varijabilna i uključuje jetrene simptome (povećanje jetre, žutica, hepatitis, ciroza), neurološke (tremor, distonija, poremećaji govora i hoda) te psihijatrijske simptome (promjene ponašanja, depresija). U nekim slučajevima bolest se može očitovati i hemolitičkom anemijom.

INFORMACIJE ZA OSOBE UPUĆENE NA GENETIČKO TESTIRANJE ZA WILSONOVU BOLEST

Katalog pretraga sa svim potrebnim napomenama vezanim uz pojedina testiranja nalazi se na poveznici https://www.kbc-zagreb.hr/katalog-pretraga.aspx.

Odjel za molekularnu laboratorijsku dijagnostiku dio je Referentnog centra Ministarstva zdravstva RH za kliničku biokemiju i molekularnu dijagnostiku.

U Odjelu za molekularnu laboratorijsku dijagnostiku rade:

Specijalisti:

  • dr. sc. Ivana Rako, specijalist medicinske biokemije i laboratorijske medicine

Ostalo VSS osoblje:

  • dr. sc. Hana Ljubić, magistra biologije
  • doc. dr. sc. Ana Merkler Šorgić, mag. ing. bioproc. inž.
  • Petra Anić, magistra biologije
  • dr. sc. Domagoj Caban, magistar medicinsko laboratorijske dijagnostike